To je bio dan kada su te uhvatili, sproveli, vezali, zaključali i bacilii ključ.
To je bio dan kada su ti oteli život da bi te spasili i dali ti obrazac života kakav treba živeti po kojem nećeš biti kažnjen i nećeš biti vezan.
Tada su ti dali način da živiš a da ne živiš.Tada su te pretvorili u masu koja okupira prostor poštenim ljudima.
Samo masa o koju se ljudi sapliću, masa koja smeta i koja je teret.
Tada su ti uzeli svu nerođenu decu, sve nesanjane snove. Tada su ti uzeli sve što nikada nisi ni imao,
nikad doživljene trenutke za koje ne znaš da li bi ti bili na korist ili štetu.
A ti, uhvaćen u vremenu uhvaćen u tom danu koji i dalje teče.
Dana kad si imao izbor i kad su ti taj izbor uzeli.
Posadi me medju ruže, lale i karanfile.
Hoću da cvetam u tvom vrtu i da ti budem blizu. Hoću da čistiš osušeno lišće sa mene.
Hoću da se vratim tebi i tvojoj bašti.
Kad se razložiš na nukleotide, postaješ jedna DNK cele prirode,
palog Adama koje kao truplo, prazno zvono poje i oživi sa Hristom.
Ti kao delić gle živiš u drugima,
tvoje oko, tvoj prst, tvoj prišt gle drugom gnoji na licu.
Gle drugog kako tvoju pagan iz sebe čisti.
Tvoju pogan, od tvog prišta
što ga nisi hteo te nagno na drugog.
Na breme ili nagradu.
Hajde dušo tanana, poraduj se malo ko dete zaklikni onako sitno od nevinosti.
Nisi ti dušo moja videla svo nevaljalstvo sveta pa da ne znaš da budeš opet mlada.
Idi dušo idi smelo, svet te zove u zagrljaj svoj.
Nisu ti gresi učinjeni juče, dovoljno jaki da ih se neko i danas seti.
Sve crno bledi, pogled se bistri...ide radost k tebi,
ide pogled čisti.
Koliko pustih misli jezdi kroz server naših umova
uploadovanih na više frekvence bivanja, tajenja najveće tajne.
Da svi smo robovi pali podmukli, da naše milsi odavno nisu naše i
da je borba sa demonima teška teža nego ikad zato što smo svoju volju potčinili njima.
Bože ima li te ili si otišao i ostavio nas ovim groznim pokvarenim bićima da nas sišu,
bacaju okolo i rugaju nas. Bože hvala ti što nas šititiš da nas ne ubiju potpuno.
Samo eto ja nekad zaboravim da si ti ljubav i da nas ... čuvaš dok te volimo...i slušamo...
Oprosti Gospode
Чујеш ли понекад шапат мојих речи и молитава учињених на овом проклетом свету туђих жеља и надања. Гле нас како живимо туђе животе у сенкама затворени без наде и жеље. гледај како пада Адам, гледај како пада Ева…. Гледај како све опет пролази и САД у нашим сценама од срца крвавих и поцепаних од властитих жеља и надања. Гледај како жели те црв… жели те ништавило.. И опет те дозива твој лични пакао да се вратиш њему. Гледај како вришти последњи позив за живот који се полако буди и из свог пепела васкрсава. Гледај како блиста. Диви јој се. Жеђ Господа Христа. Оцат тражи, тугу му дај. Врело воде својих суза нека пије… куд их није видео до сад. Купио јесте, видео није… нека бије Пилат, нек засени мач… овај истекли свет, и нек утихне плач. Мртво мртвом никад рећи неће, да је у свету ипак било среће…
Нисам те никад питала колико си боли поднео за ме
Колико молитви нисам услишила
Кад пао си пред ноге моје
Нисам више слепа, видим смрт, видим вео
Некад бејах, сад постах..живот, универзум цео.
И видех на том путу,
Врисак пакла из дубина
Видех бола, видех гмечу, видех распеће мојег сина
Застава виори на посмртном углу овог космоса
Неки шиљак жртвован у маси
То нису моје сузе нити седа коса
То су моји људи, где год да си.